Ruptura prednjeg križnog ligamenta – TPLO

Općenito

Ruptura prednjeg križnog ligamenta najčešći je ortopedski problem i glavni uzrok šepanja na stražnjim ekstremitetima u pasa. Zbog rupture prednjeg križnog ligamenta dolazi i do degenerativnih promjena na koljenu. Zahvaćeni su psi svih pasmina, dok se vrlo rijetko javlja kod mačaka. Čimbenici koji pospješuju i dovode do rupture prednjeg križnog ligamenta su pretilost, lošija tjelesna kondicija i starija dob.

Biomehanika koljena u patogenezi ove bolesti je izrazito važna. Uslijed uzastopnih mikrotrauma, degenerativnih promjena na samom ligamentu, pretjerane tjelesne aktivnosti, loše prehrane ili pretilosti sa vremenom dolazi do parcijale rupture koja kasnije vodi do potpune rupture prednjeg križnog ligamenta. Ruptura prednjeg križnog ligamenta obično se događa prilikom snažne unutarnje rotacije koljena (okret u suprotnu stranu) ili prilikom hiperekstenzije koljena (trauma, skok, propadanje u rupu). Zbog velikog broja uloga u stabilnosti koljena prilikom rupture prednjeg križnog ligamenta dolazi do degenerativnih promjena unutar zgloba, a može doći i do ozljede medijalnog meniskusa.

Ruptura prednjeg križnog ligamenta dijagnosticira se ortopedskim pregledom sa 2 testa: testom kompresije tibije i testom ladice. Sa oba testa pokušava se izazvati pomak tibije kranijalno u odnosu na femur. Ukoliko dođe do pomaka tibije kranijalno, a on se ne zaustavlja naglo može se sa sigurnošću dijagnosticirati ruptura prednjeg križnog ligamenta. Iznimka od ovog slučaja su štenci i mladi psi do 10 mjeseci starosti kod kojih postoji fiziološki pomak zbog povećanog elasticiteta prednjeg križnog ligamenta i nedostatne potpore okolnog vezivnog tkiva. Međutim, kod njih se taj pomak zaustavlja naglo zbog napetog i neoštećenog prednjeg križnog ligamenta.

Klinički znakovi

Ruptura prednjeg križnog ligamenta javlja se u dva oblika: akutnom i kroničnom. Akutni oblik se javlja sa iznenadnim šepanjem velikog intenziteta, a vezano je uz traumu. Šepanje se obično smanjuje nakon 2-3 tjedna, ali se prilikom jače fizičke aktivnosti povećava. Kronični oblik je neliječeni akutni oblik ili se razvija tijekom vremena uslijed djelomične rupture prednjeg križnog ligamenta ili zbog degenerativnih promjena na samom ligamentu. Kod kroničnog oblika šepanje je dugotrajno ili povremeno, a pojačava se sa fizičkom aktivnosti.

Ukoliko primjetite sljedeće znakove najvjerojatnije se radi o tome da Vaš ljubimac ima neki od oblika rupture prednjeg križnog ligamenta:

  • otežano ustaje
  • više opterećuje suprotnu nogu
  • sjeda oprezno i usporeno
  • prisutno je otečenje koljena
  • atrofija muskulature
  • otežan hod uz/niz stepenice

Ukoliko je došlo do rupture prednjeg križnog ligamenta na jednom ekstremitetu kod 50% životinja unutar 2 godine javljaju se promjene i na suprotnom koljenu.

Posljedice

Zbog anatomske građe koljena, tj. povećanog platoa tibije dolazi do klizanja bedrene kosti prilikom opterećenja čime dolazi do naprezanja prednjeg križnog ligamenta. Prednji križni ligament služi kao primarni stabilizator koljena i ograničava pomak tibije kranijalno u odnosu na bedrenu kost u fazi opterećenja noge, te ograničava unutarnju rotaciju potkoljenice i prekomjernu ekstenziju. Kod rupture prednjeg križnog ligamenta uslijed svakog opterećenja noge dolazi do klizanja bedrene kosti što naposlijetku dovodi i do oštećenja medijalnog meniskusa. Jednom kada je došlo i do ozljede meniskusa povećava se opseg degenerativnih promjena na zglobu i pojačava bol. Zbog boli i pojačanog opterećenja suprotne noge prednji križni ligament na suprotnom koljenu nosi veće opterećenje. Uslijed povećanog opterećenja na suprotnoj nozi dolazi i do rupture prednjeg križnog ligamenta na kontralateralnom ekstremitetu.

Način liječenja

Liječenje rupture prednjeg križnog ligamenta isključivo se provodi različitim operacijskim tehnikama.

  1. Unutarzglobne tehnike stabiliziraju koljeno autotransplantatom fascije late i/ili dijelom patelarnog ligamenta koji mijenja ulogu prednjeg križnog ligamenta kroz koljeno. Današnja najpoznatija tehnika koja se izvodi pod nazivom „preko vrha lateranog kondila“ (eng. „Over the top“)
  2. Izvanzglobne tehnike stabiliziranja koljena rabe se korištenjem sintetskih materijala koji se preko i izvan zgloba učvršćuju na izometričkim točkama koje odgovaraju hvatištima ligamenata. Metoda lateralnog šava (engl. „lateral suture“) i modificirani postupak zatezanja retinakula su dvije operacije kojima se stabilizira koljeno izvanzglobnim tehnikama.
  3. Metode promjene kutova zglobnih ploha i vektora sila u današnjoj veterinarskoj medicini pokazale su se kao najbolje i najuspješnije tehnike za rješavanje nestabilnosti koljena uslijed rupture prednjeg križnog ligamenta. Postoji nekoliko metoda koje se koriste i svaka od njih ima prednosti i nedostatke. TPLO (engl. „Tibial plateau leveling osteotomy“), TTA (engl. „Tibial tuberosity advacement“), TTA-rapid i TTO (engl. „Triple tibial osteotomy“) su najšešće korištene metode.

Uspjeh operacijskih tehnika ovisi u najvećem dijelu o poslijeoperacijskoj skrbi i rehabilitaciji. Kombinacija operativnih tehnika , dobre poslijeoperacijske skrbi i fizikalne terapije daje najbolje rezultate za Vašeg ljubimca.

Zrinski inovacije

Naše ploče za TPLO su anatomski preoblikovane, tako da oblikom odgovaraju dijelu tibije na koji se postavlja. Omogućava optimalno poravnjanje platoa tibije i uspostavljanje normalne funkcije operiranog koljena. Sve rupe omogućavaju postavljanje vijaka na zaključavanje i na taj način smanjuju mogućnost popuštanja vijaka i povećavaju stabilnost nakon operativnog zahvata.

Iskustva vlasnika